petak, 22.02.2008.
U ledenom zagrljaju Paklenice
Dok me još drži volja za pisanjem donosim novi post o ne tako davnom izletu, za razliku od prethodnog o Cincaru koji sam objavio već nepunih deset mjeseci od zbivanja tog događaja.
Ovaj puta opisujem svoju prvu ledenu avanturu koja se odigravala na južnom Velebitu u nacionalnom parku Paklenica od petka do nedjelje 25.-27. siječnja ove godine, dakle prije nepunih mjesec dana.
Slavonski dio ekipe smo činili naša Nada iz Valpova, Darko iz Osijeka i moja malenkost. Na put smo krenuli u četvrtak u ponoć i s prvim zrakama sunca u petak ujutro stigli u Starigrad.
Spustili smo se do obale i uživali u idiličnoj slici morskog i nebeskog plavetnila te potpunoj tišini bez vjetra i valova.
Tek je jedva vidljiva bjelina vrha Svetog brda dala naslutiti što nas očekuje na najvišim točkama Velebita.
Drugi dio ekipe je činilo desetak Drnišana, Darkovih prijatelja s kojima je dogovorio zajednički zimski uspon na vrhove južnog Velebita. Planirana ruta je bila iz Modriča, mjesta južno od Starigrada, njihovim džipovima se odvesti do visoravni Libinje, pa odande do Vlaškog grada. U subotu uspon na Sveto brdo i onda dalje preko Vaganskog vrha do Struga, a treći dan kroz kanjon Velike Paklenice nazad na obalu. I, rečeno-učinjeno.
Napominjem da je dio ove iste rute od Modriča preko Libinja i Vlaškog grada do Svetog brda i nazad upravo opisala i Asterix u svom postu od prije dva dana.
Kad smo stigli na Libinje, visoravan na nekih 780 m n/v, ...
... utvrdili smo da tu puše strašna bura koja nas je povremeno zanosila i trebalo se dobro postaviti da vas ne sruši na zemlju.
O tome svjedoči i kratki filmić koji sam tom prilikom snimio.
22.02.2008. u 03:13 •
26 Komentara •
Print •
#